09. 06. 2013. 08:00h | pressonline.rs| foto: Arhiva
Uskoro pocinje letnja sezona, a samim tim otvorice se bazeni, na kojima ce mnogi potražiti spas od visokih temperatura. Medutim, s obzirom da ogroman broj ljudi koji se svakog dana nade u ovoj zajednickoj "kadi“, letnje opuštanje zapravo podrazumeva brckanje u rasadniku virusa, bakterija, gljivica i drugih mikroorganizama koji izazivaju neugodne, a cesto i opasne infekcije Zamislite kako je tek njima: Kinezi na bazenu
Kako bi se sprecilo da ovi idealni letnji rashladivaci postanu C, oslanjamo se na dezinfekcionu moc hlora, koji se pocetkom prošlog veka koristio najpre kao precišcivac vode za pice. Zajedno sa filtracijom i drugim sanitarnim metodama, hlorisanje bazenske vode, koje je pocelo da se primenjuje oko 1920. godine, pospešilo je sprecavanje mnogih bolesti koje bi se na bazenu mogle pokupiti.
Hlavsa istice da je zabluda kako je hlor krivac za crvenilo u ocima i jak miris koji posebno može da se oseti na zatvorenim bazenima. Zapravo, jedinjenje pod nazivom hloramin – koji nastaje kada hlor reaguje sa znojem i urinom – iritira oci i disajne puteve.
"Ljudi nekada misle da je jak miris hlora na bazenima dobra stvar. Umesto toga, jak miris je više odraz higijenske prakse plivaca u tom bazenu, a tada ima i manje slobodnog hlora koji ubija bakterije“, objašnjava Hlavsa.
"Hlor je hemijski dezinfekcioni rastvor širokog spektra koji uništava patogene bakterije zaslužne za sve infekcije dobijene na bazenima“, izjavila je Meri Ostrovski, iz Americkog saveta za hemiju.
Kada se hlor – nekad u prahu, tecnom stanju ili u svom elementarnom obliku (gas) – doda u vodu, nastaje takozvani „slobodni hlor” ili hipohloricna kiselina, koja vešto ubija razne viruse i bakterije poput salmonele i ešerihije koli.
Kljucna stvar koja hipohloricnu kiselinu pravi pogubnom za mikrobe jeste njeno neutralno naelektrisanje. Dok zidovi celija oko bakterija imaju mrežu negativnog naelektrisanja, cime odbijaju druge negativno naelektrisane cestice u vodi, hipohloricna kiselina je u stanju da probije celijske zidove patogena i na taj nacin ih uništi.
"Proteini su najsnažniji molekuli celije”, istice Ostrovski za LiveScience. „Oni su ukljuceni u sve telesne funkcije ljudi, a isto tako i bakterija. Kada jednom uništite proteine, uništavate i mogucnost bakterije da preživi, a upravo to se dešava kada se hipohloricna kiselina nade unutar ovih izazivaca raznih bolesti”.
Kada je rec o virusima, manje je razumljivo na koji nacin hlor deluje, ali je poznato da jeste delotvoran. Medutim, neke protozoe kao što je Cryptosporidium, koja izaziva dijareju, otporne su na hlor, pa je najbolji nacin da se izbegne ova neprijatna infekcija, držati se podalje od bazena.
"Da bi hlor izvršavao svoj posao protiv prijemcivih patogena, pH vrednost se mora održavati u odredenom opsegu, a to je izmedu 7.2 i 7.8“, izjavila je Mišel Hlavsa, nacelnik centra za kontrolu i prevenciju bolesti zdravog plivackog programa, i dodala da ukoliko je pH previsok, hipohloricna kiselina nece moci da nastane tako lako, a takode previskoke ili preniske pH vrednosti mogu dovesti do iritacije ociju i kože.