Štitasta žlezda je najveća endokrina žlezda u našem organizmu. Ima
izgled štita ili leptira i smeštena je na prednjoj strani vrata.
Štitasta žlezda stvara i sekretuje hormone tiroksin (T4) i tironin (T3),
koji regulišu metabolizam svih ostalih tkiva u telu. Parafolikularne
ili C – ćelije štitaste žlezde luče hormon kalcitonin, koji učestvuje u
homeostazi kalcijuma u organizmu. Struma označava svako uvećanje
štitaste žlezde. Ovo uvećanje može biti praćeno njenom smanjenom,
normalnom ili povećanom funkcijom. Takođe, štitasta žlezda može biti
uvećana difuzno (u celini) ili nodozno (što podrazumeva postojanje
jednog ili više čvorova u štitastoj žlezdi).(izvor: www.dr-ristic.com)

Najčešći poremećaj rada ove
žlezde jeste hipotireoidizam, koji nastaje kada štitasta žlezda ne
proizvodi dovoljno hormona. Može nastati usled poremećaja u samoj žlezdi
ili poremećaja nadzornih mehanizama u višim strukturama mozga
(hipofiza, hipotalamus). Drugi uzroci hipotireoze su hirurško
odstranjenje žlezde, lečenje radioaktivnim jodom ili spoljašnje zračenje
kod bolesnika sa tumorom glave i vrata. I manjak i višak joda mogu
uzrokovati hipotireozu, kao i neki lekovi. Najčešći simptomi su umor,
malaksalost, usporenost, bezvoljnost, emocionalna labilnost, pospanost,
nepodnošenje hladnoće, zaboravnost, teškoće sa koncentracijom,
depresija, slabiji apetit, porast u telesnoj težini. Koža je bleda,
suva, zadebljala. Kosa opada, javlja se blago oticanje oko očiju i
periferni edemi. Pacijenti mogu imati usporen rad srca, blagu
hipertenziju i porast nivoa holesterola u krvi, oslabljen sluh, zatvor,
poremećaj menstruacionog ciklusa. Hipertireoza ili pojačana funkcija
štitaste žlezde se može javiti u bilo kom životnom dobu, najčešće između
20-50 godine života, češće u žena. Najčešći uzrok u 70-80 odsto
bolesnika jeste preterana aktivnost cele žlezde, uzrokovana autoimunim
procesom, koji se još zove i difuzna toksična struma ili Gravesova ili
Basedovljeva bolest. Hipertireoza može nastati i zbog povećanog lučenja
TSH usled tumora, odnosno adenoma hipofize (sekundarni
hipertireoidizam). Bolesnici se žale na nervozu, nemir, emocionalnu
labilnost, nesanice, česte stolice, preterano znojenje, nepodnošenje
toplote, ubrzan rad srca, hipertenziju, dobar apetit uz smanjenje
telesne težine, slabost proksimalne muskulature, poremćaj menstrualnog
ciklusa. Koža je topla, vlažna, baršunasta. Prisutno je fino drhtanje
prstiju i pojačani refleksi. Oči su često suzne, postoji retko
treptanje, smanjena oštrina vida. Akutni tireoiditis nastaje usled
bakterijskih, gljivičnih infekcija, ili kao posledica tretmana
radioaktivnim jodom (radiacioni tireoiditis). Karcinomi štitaste žlezde
su najređe bolesti štitaste žlezde, većina sporo raste, smrtnost je
niska kao i postoperativne komplikacije, posebno kod dobro
diferentovanih karcinoma (papilarni i folikularni).
Recepti:
Naizmenično, veoma duboko grgotati čajem od ivanjskog cveća i čajem od
crnog sleza. Preko noći, stavljati obloge od ovih istih, svežih biljaka.
Biljke oprati, oklagijom izgnječiti u biljnu kašu i upotrebiti kao
oblog. Obavezno ga pokriti. Ako se za čaj koristi osušena biljka, nju
posle, uz dodatak malo vode, ugrejati i pomešati sa ječmenim brašnom pa
dobijenom kašom obložiti povez i upotrebiti kao oblog. Treba gapovezati.
Preko dana, tokom dva sata primenjivati parne obloge od rastavića (pri
tom bolesnik ostaje u krevetu) i četiri sata držati oblog sa šveden
biterom. Osim toga, svakoga dana, u gutljajima, piti 1,5 do 2 litre
čajne mešavine od istih delova nevena, hajdučke trave i koprive (na
četvrt litre vode puna mala kašika čaja!). Od dnevne količine čaja tri
puta uzeti pola šolje, staviti u njega po jednu malu kašiku šveden
bitera i polovinu od toga piti pola sata pre, odnosno pola sata posle
svakog obroka.