Za drogom posežu sve mladi. Razlozi su razni - nesredeni odnosi u porodici, materijalna nesigurnost, psihicka nestabilnost... i, kao po pravilu porodica posljednja sazna. Ponekad prode i nekoliko godina, dok porodica ne sazna i prihvati cinjenicu da je njihovo dijete ovisnik.
Veoma je važan odnos roditelj-dijete i da se dijete redovno prati, jer se tako najbolje mogu uociti razlike u ponašanju. Takoder je važno razgovarati sa djecom na temu droge.
Psiholozi tvrde da promjena ponašanja u periodu odrastanju dolazi kao neminovna stvar i da je mnogo lažnih znakova koji mogu da uplaše roditelja.
Depresija, emotivno nezadovoljstvo i popuštanje u školi mogu da se jave i sami od sebe. Medutim, mnogi psiholozi su mišljenja da je jedini siguran pokazatelj testiranje mokrace na drogu, bilo da to roditelj uradi krišom, bilo da je to u dogovoru sa djetetom. Postoje razni testeri koji detektuju razne vrste droga i daju rezultat nakon samo nekoliko minuta.
Iskustvo pokazuje da djeca pocinju da uzimaju droge najcešce u 16. i 17. godini. I, premda su svi upoznati sa poražavajucim djelovanjem droge koje vodi ka ovisnosti, gotovo svi konzumenti su, u razgovoru sa psiholozima tvrdili da su mislili da oni taj problem nece imati, da su dovoljno jaki da mu se odupru.
U Bosni i Hercegovini postoji sedam komuna za odvikavanje, od kojih su tri vjerska. PROI je udruženje koje saraduje sa ovim komunama i koje, svojim programom i radom sa narkomanima i ovisnicima, pokušava da ih motivišu za lijecenje.
Amer Rastoder, dopredsjednik Udruženja o nacinu njihovog rada sa ovisnicima, za ezdravlje kaže:
-Zahvaljuci saradnji sa bolnicom, sa ovisnicima radimo sedmicno, po grupama. Veoma je važno upoznati te mlade ljude i motivisati ih da idu na dalje lijecenje. Kroz terapijske zajednice je prošlo gotovo 200 ovisnika. Broj nije velik zato što ih veoma teško motivisati za dalje lijecenje, a i podrška društva gotovo da ne postoji, kaže Rastoder.
Život u komunama se odvija po tacno utvrdenom redu, radne terapije su svakodnevne, a slobodno vrijeme je predvideno za rad u grupama. Kroz program komune ovisinici produ nekoliko faza lijecenja, pocevši od potpuno novog nacina života i pravila, upoznavanja sebe, odnosno traženja uzroka, do suocavanja sa porodicom ili partnerima, jer se taj odnos, ta spona, izgubi. Na kraju dolazi faza resocijalizacije.
- Faza povratka je najgora, kaže Amer Rastoder, jer u komuni imaš podršku, organizovan život, zdravo okruženje. Medutim, ako se ovisnik iz tako organizovanog života vrati u okruženje u kojem nema podršku porodice i društva, sve ucinjeno i postignuto nestaje. On se ponovo ponovo suocava sa starim strahovima i problemima koji su ga i doveli do konzumiranja droge, kao bijega od stvarnosti. Upravo zato Udruženje i pokušava da nakon lijecenja prati svoje clanove, jer daljeg programa nakon lijecenja za njih nema. Uspjeli smo djelimicno u našim nastojanjima da im, nakon izlaska iz komune, pokušamo pronaci posao, dodaje Rastoder.
Droga može da uništi ili teško ošteti složene mreže nerava i krvnih sudova u mozgu. Prvo sistematsko istraživanje mozgova umrlih od droge, kojim je obuhvaceno 200 osoba starih od 15 do 45 godina, pokazuje da konzumiranje narkotika tokom dužeg perioda uzrokuje prijevremenu degeneraciju mozga. Njemacki naucnici su, izmedu ostalog, zabilježili odumiranje nervnih celija, kao i smanjenje broja veza izmedu neurona. Veliki broj nervnih puteva kod ovih ljudi bio je potpuno uništen.
"Na krvnim sudovima smo primijetili promjene karakteristicne za prijevremeno starenje", kaže strucnjak za sudsku medicinu i jedan od autora studije Andreas Bitner. On se kriticki izrazio povodom cinjenice da je konzumiranje kanabisa (hašiš i marihuana) kod mladih cesto uobicajena pojava, iako je rijec o opasnoj drogi koja dovodi do upotrebe težih narkotika. Kod nekih ljudi kao posljedica uživanja droge mogu da se jave psihoze.
