Finski naucnici tvrde da su pronašli gen ciji nedostatak može da izazove šizofreniju. Odsustvo „TOP3beta“ gena, a time i istoimenog proteina, utice na genetski materijal u celiji usled cega dolazi do psihickih poremecaja u mozgu.
Rizik od šizofrenije obicno iznosi jedan odsto, ali na severu Finske ta bolest se javlja tri puta cešce nego bilo gde u svetu.
Istraživaci tvrde da su pronašli gen ciji nedostatak može da izazove taj psihicki poremecaj.
U jednoj oblasti u Finskoj, inace omiljenom skijaškom centru, postoje zabacene ruralne opštine, koje je u 17. veku osnovalo 40 porodica, kaže Arno Paloti, geneticar na Institutu za molekularnu medicinu u Helsinkiju.
Svih 20.000 stanovnika, koji danas tamo žive, poticu iz tih porodica, piše Hafington post.
„Otišli smo u oblast u kojoj se bolest cešce javlja i gde je genetska pozadina neobicna. Tamo smo imali jedinstvenu priliku da bolje istražimo i razumemo šizofreniju“, objašnjava Paloti.
Paloti je sa svojim kolegama u genotipu tamošnjih stanovnika tragao za genima koji, u poredenju sa drugim ljudima, cešce nedostaju.
Pronašli su jedan takav - gen „TOP3beta“. Zahvaljujuci tom genu telo može da proizvede istoimeni protein. On utice na genetski materijal u celiji, a ocigledno i na razvoj psihickih poremecaja u mozgu.
„Ljudi bez tog gena i proteina, cešce boluju od šizofrenije, ne samo u Finskoj, nego širom sveta“, kaže Paloti.
„Taj gen nikada ne bismo pronašli da smo istraživali ljude razlicitog etnickog porekla u velikim gradovima“, navodi Arno Paloti.
Osobe sa šizofrenijom pate od halucinacija, njihov govor i misli su nepovezani. Ako se bolest dijagnostikuje rano, dok se pacijenti još nisu potpuno povukli u svoj svet fantazija, lekovi mogu da pomognu.
„Pitali smo se zašto je baš taj gen povezan sa šizofrenijom. I tada smo dobili jedno elektronsko pismo“, dodaje Paloti.
Biohemicari sa Univerziteta „Vircburg“ vec godinama istražuju taj gen i njegov protein. Bili su oduševljeni kada su na internetu saznali za Palotijevo otkrice.
Dva istraživacka tima odlucila su da ubuduce saraduju i porede rezultate. Kockice su se sklopile - ako u jednoj celiji nedostaje protein „TOP3beta“, dramaticno raste verovatnoca od razvoja bolesti.
Naucnici planiraju da otkriju i šta se tacno dešava u celiji kada nema proteina i zašto onda ti procesi mogu da izazovu šizofreniju.
Ono što gen takode cini interesantnim jeste njegovo direktno okruženje - deo je vece grupe gena. Jedan od njegovih „partnerskih gena“ jeste gen FMRP - i to utice na psihicki poremecaj „sindrom fragilnog X“. Rec je o mentalnom poremecaju koji se izmedu ostalog ispoljava i u autizmu.
U spektru psihickih poremecaja koji su naucnici definisali, šizofrenija i autizam nalaze se jedan naspram drugog.
Zavisno od toga koji od dva proteina nedostaje u celiji, dolazi do jednog ili drugog poremecaja.
Obe bolesti bi time genetski bile jedna s drugom povezane i time se cesto zajedno pojavljivale.
Najnovija istraživanja potvrduju tu teoriju. „Imamo podatke, koji nisu objavljeni, a koji pokazuju da 'sindrom fragilnog X' predstavlja faktor rizika za oboljevanje od šizofrenije“, tvrdi Paloti.
Zašto je važno znati koji geni uticu na koju bolest? Naravno da bi time ljudi mogli da provere da li postoji faktor rizika u genotipu.
Naucnici smatraju da to ipak nije dobra ideja, jer ako nema gena TOP3beta, to ne znaci da ce osoba u svakom slucaju oboleti od šizofrenije.
Daleko važnije je da se najnovija saznanja iskoriste za razvoj lekova, na primer supstance koje zamenjuju protein koji nedostaje u celiji. Ali, ukazuju strucnjaci, do tog leka još je dalek put.