28. 07. 2013. 08:00h | dw.de| foto: Beta/AP/T. T.
Ljudi koji imaju visok krvni pritisak, trebalo bi da izbegavaju slanu hranu. To se odavno zna. Ali zašto je tako? Lekari tek sada znaju razloge, zahvaljujuci putovanju u svemir, od pre dobrih 16 godina.Nemacki astronaut Rajnhold Evald proveo je tokom 1997. godine, tri sedmice u svemiru. Jeste da se tamo bavio istraživanjem, ali je istovremeno bio i pokusni kunic. S obzirom da su Evaldova oblasti medicina i fizika, on je rešio da se podvrgne eksperimentu pracenja metabolizma u bestežinskom stanju. Tokom samog boravka u svemiru i dve nedelje po povratku morao je detaljno da opiše sve što je unosio u organizam:
''Trudio sam se da tokom leta u svemir imam kontrolisan unos hrane i tecnosti, i da sve dokumentujem. Tada smo ustanovili da se nivo soli u mom telu ponaša drugacije od onoga što je opisano na Zemlji, u knjigama koje se bave medicinom'', kaže on.
I uzorci svih telesnih tecnosti ovog astronauta bili su ispitivani. Istraživaci su prikupljene podatke uporedivali sa podacima o ishrani. Rezultat: Evald je nagomilao so u svom organizmu tokom boravka u svemiru. I to prilicnu kolicinu, onoliko koliko se kod zdravog coveka nalazi u šest litara telesnih tecnosti. Zadržavanje soli bilo je pravo iznenadenje za istraživace, piše Dojce vele.
Naime, naucnici koji se bave medicinom, kao što je Rupert Gercer iz nemackog Centra za vazdušna i svemirska putovanja, do tada su pretpostavljali da se so razlaže u telu. Smatrali da se višak soli izbacuje preko urina. Nakon eksperimenta, postalo je jasno da je ljudsko telo komplikovanije, objašnjava Rupert Gercer.
''U medicinskim udžbenicima do sada je pisalo kako se so i voda krecu paralelno. Stvar je u tome da postoje i uticaji koji nisu opisani, da postoji i nešto novo i potpuno nepoznato'', kaže on.
U nedostatku astronauta, naucnici su odlucili da eksperimentišu na studentima. Istraživaci su ih stavili u posebne prostorije i dali im hranu i pice sa mnogo soli. Evald se priseca. ''Jadni studenti fizickog vaspitanja. Oni su uvek morali da odlaze u karantin, njih uvek istražuju. Ali to je bilo korisno! Ustanovili smo da so nije važna samo za regulisanje telesnih tecnosti i krvni pritisak, vec i za imunitet, i stvaranje i razgradnju kostiju''.
Naime, ucesnici u eksperimentu prošli su kroz isto što i astronauti. Nagomilali su so i njihov krvni pritisak se povecao. To je toliko fasciniralo tadašnjeg studenta medicine Jensa Ticea, da je poceo da proucava mehanizme delovanja molekula. On je danas profesor na Univerzitetskoj klinici Erlangen.
Tice objašnjava da su za kretanje nagomilane soli u organizmu važni takozvani makrofagi. To su bela krvna zrnca koja mogu da mere sadržaj soli – odnosno natrijuma, ispod kože. ''Postoje bela krvna zrnca koja prate so i kada se nagomila isuviše natrijuma u koži, oni se pobrinu za to da se natrijum dalje transportuje preko limfnih kapilara''.
Makrofagi luce supstancu koja izaziva širenje limfnog sistema. Ali postoje i druge vrste belih krvnih zrnaca koje na so reaguju drugracije. ''To su takozvani T-limfociti. Kada pod istim uslovima primete so, oni napadaju tkivo tela, što je naravno katastrofa – to je autoimuni poremecaj''.
Dakle, previše soli povecava krvni pritisak, ali i opasnost od oboljenja kao što je multipla skleroza. Ima još mesta za istraživanje. Na primer, valja otkriti zašto stariji ljudi gomilaju velike kolicine soli, cak i kada se hrane normalno. Za sada se zna da previše soli ubrzava razlaganje kostiju, odnosno da podstice osteoporozu.
Medicinski istraživaci sada pokušavaju da pronadu prakticne smernice za pacijente, u nadi da bi sprecile šlog ili infarkt usled visokog krvnog pritiska.