ponedeljak, 28. jan 2013, 08:55 -> 13:35 Lecenje hronicnih rana zahteva veca materijalna sredstva, upotrebu antibiotika, zavoja, dugotrajno odusustvo s posla, a sve to menja kvalitet života. U nekim slucajevima neophodne su i rekonstrukcije i tada se najcešce primenjuje autotransplantacija.
Hronicne rane su sve one koje traju duže od dve nedelje intenzivnog lecenja. Najcešce se lece konzervativno u zavisnosti od toga kakav je obim, površina rane i koji je njen uzrok.
U Srbiji oko 60.000 pacijenata ima neku hronicnu ranu. Najcešce su to rane nastale od oboljenja perifernih krvnih sudova, opekotina, dijabetesa, trauma.
Postoje rane koje mogu da zahvate kožu, potkožno tkivo. One zahtevaju dugotrajno lecenje i u poslednje vreme se koriste oblozi.
„To su obloge koje na sebi imaju i lekovite supstance, za pacijente su veoma komforne, ne lepe se za rane, kao što se to dešava sa nekim oblogama koje su ranije korišcene, poput gaze i zavoja", kaže Vesna Rakic, hirurg Klinike za opekotine, plasticnu i rekonstruktivnu hirurgiju Klinickog centra Srbije naglasivši da je za pacijente manje bolno skidanje takvih obloga.
Kod komplikovanih rana, potrebne su operacije ili manje rekonstrukcije. Najcešce se primenjuje autotransplantacija.
„Operacija se izvodi uzimanjem tankog sloja kože, zapravo pokožice sa samog pacijenta i prenosi se ta pokožica na otvorenu ranu", objašnjava doktorka Rakic dodajuci da mesto odakle se uzme uzorak pokožice zarasta za sedam do deset dana.
Lecenje hronicnih rana zahteva veca materijalna sredstva, upotrebu antibiotika, zavoja, dugotrajno odusustvo s posla, a sve to menja kvalitet života.
Pacijenti lutaju po bolnicama umesto da budu usmereni na hirurge-plasticare. Upravo zbog toga, ukazuju lekari, potreban je centar za rane.